Tlo nijesmo dotakli mjesec i po i ne znamo kad ćemo, a stiče se utisak da smo u logoru u koji smo dobrovoljno otišli ostavljajući porodice i prijatelje iza sebe da bismo zaradili novac, a sad nemamo nijedno, ovim riječima djevojka iz Crne Gore, zaposlena na kruzeru jedne američke kompanije, opisuje 45-dnevno „zatočeništvo” na brodu trenutno usidrenom nadomak Majamija.

Prema nezvaničnim informacijama, u američkim lukama nalazi se oko 350 crnogorskih pomoraca, na brodovima i kruzerima na kojima su radili u trenutku izbijanja pandemije virusa korona, od kojih oko 150 njih već nedjeljama čeka na povratak kući

Prema riječima naše sagovornice, 16. marta su iskrcali poslednje goste sa kruzera, dok je tri dana ranije cijela flota dobila mejl od vrha kompanije da zbog pandemije virusa korona privremeno obustavljaju rad i da će plutati sa minimumom radne posade (stotinjak radnika) koja je neophodna za osnovno funkcionisanje broda.

– Ostali su morali da potpišu ugovor o saglasnosti da ostaju na brodu svojom voljom (što u većini nije slučaj), da će se ponašati u skladu sa svim propisima i da ovaj period kompanija računa kao neplaćeni odmor – što znači da imaju pravo da nam ponude ugovor, čim brodovi ponovo počnu sa normalnom operacijom. Većina nas neće biti u finansijskoj mogućnosti da odbije taj ugovor i postoji mogućnost da neki od nas neće vidjeti kuću ni porodicu duže od godinu dana. Dobili smo besplatan internet kako bi se čuli sa porodicom – kazala je naša sagovornica.

Dodaje da je većina brodova usidrena u blizini Majamija od 16. marta i povremeno se dokiraju da bi dopunili gorivo, hranu i vodu.

– Tlo nijesmo takli od 15. marta i nemamo predstavu kad ćemo sledeći put – naglašava ona.

Naša sagovornica objašnjava da ih je kapetan krajem marta preko razglasa informisao da se par ljudi javilo doktoru sa temperaturom, što je odmah kategorizovano kao simptom virusa korona i naredio „lokdaun”, što je značilo da svi, osim minimum radne snage, idu u svoje kabine i ne izlaze naredna 72 sata.

– Dva puta dnevno su nam mjerili temperaturu, a vodu i tri obroka donosili su nam do vrata od sobe. Nakon 48 sati kapetan je saopštio da je karantin produžen na 14 dana i tada smo premješteni u gostinske kabine u kojima smo ostali zatvoreni ukupno 23 dana. Dva člana posade su evakuisana 28. marta u bolnicu u Majami i nakon par dana nam je kapetan javio da su imali koronu, te da su oporavljeni i premješteni u hotel. Niko od njih nije iz Crne Gore – navela je ona.

Na „slobodu” su iz kabina pušteni 17. aprila, ali sve javne površine, osim menze i otvorenog deka na brodu, i dalje su zatvorene.

– Jedini vid rekreacije je džoging traka uz obavezno nošenje maske kad god smo van kabine – osim dok jedemo u menzi. I dalje nam mjere temperaturu dva puta dnevno. Kad smo napolju moramo održavati međusobnu distancu od dva metra. Boce vode su počeli da naplaćuju uz alternativu dvije fontane za punjenje boca vode za ukupno 1.086 članova posade na mom brodu. Otvorili su bar za posadu (18-23 časa) na otvorenom deku gdje možemo kupiti gazirane sokove i vodu, maksimalno četiri alkoholna pića (jedno po jedno) i dvije kutije cigareta dnevno. Možemo naručiti čips, čokoladu, osnovnu kozmetiku (izbor je sveden na minimum i naplaćuje se, naravno). Jednom sedmično imamo pravo da naručimo samo po jedan artikal iz selekcije. Često su nam ti čipsevi obrok jer hrana je uglavnom prilagođena ukusima Indijaca i Filipinaca koji su većina na brodu – naglasila je djevojka iz Crne Gore.

Opisujući stanje na brodu i među posadom, naša sagovornica kaže da je generalna slika na brodu jako tužna.

– Stiče se utisak da smo u logoru u koji smo dobrovoljno otišli ostavljajući porodice i prijatelje iza sebe da bismo zaradili novac a sad nemamo nijedno – navela je ona.

Kako kaže, američka vlada (CDC) je uvela striktna pravila za iskrcaj i prevoz članova posade – neophodan je čarter let, ne smije se svraćati nigdje od broda do aviona (ni u toalet) i posada mora biti zdrava.

– Kompanija nas je počela obavještavati sredinom aprila o planovima da nas vrate kući organizacijom čarter letova. Prvi planirani let za zemlje eks-Ju države je trebalo da bude 29. aprila. To je pomjereno za 1. maj, da bi nam 30. aprila saopšteno da CDC nije odobrio let i da je pomjeren za 5. maj. Prvog maja je CDC odbio čarter let za Meksiko koji je trebalo da bude 3., tako da nam nade za 5. nijesu baš visoke. Razlog odbijanja nam nije rečen. Svi smo spakovani, otpakujemo stvari samo po potrebi i spremni smo za odlazak – kaže ona.

Dodaje i da im je jasno da američka vlada ima striktna pravila koja kompanija možda nije u stanju da ispoštuje, ali to ih ne ograničava da lete iz neke druge zemlje, ili da ih pošalju kući brodovima.

– Već smo 45 dana zatvoreni na brodu ne znajući do kada, ali znajući da kad odemo kući čeka nas obavezna (samo)izolacija od 14/28 dana i svi smo već predugo željni slobode, kuće i domaće hrane – ispričala je naša sagovornica iz Majamija.
Naša druga sagovornica se nalazi na brodu u blizini Teksasa, a oni se u neprilici od 13. marta, otkad su zvanično obaviješteni da imaju slučajeve Kovida-19.

– Limitirani smo informacijama za povratak u Crnu Goru – navodi naša sagovornica.

A.O. Nijesu odgovorili
Iz Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti i Ministarstva vanjskih poslova nijesu odgovarali na pitanja „Dana”, poslata u subotu uveče, o tome šta preduzimaju kako bi crnogorski pomorci konačno došli kući.


Obavezne maske, četvrti dan bez novozaraženih
U Crnoj Gori, četvrti dan zaredom, nije registrovan nijedan novi slučaj virusa korona, a svaki od 172 analizirana uzorka bio je negativan. Prema stanju od sinoć, ukupno je 65 oboljelih, 249 oporavljenih, dok je osam zaraženih virusom korona preminulo.
U zatvorenom javnom prostoru, građani Crne Gore od danas moraju nositi maske ili marame kojima će prekriti nos i usta. Iz Instituta za javno zdravlje kazali su da je, kada se zna da je udio onih koji nemaju simptome mnogo veći i da je njihova uloga u širenju obolijevanja ogromna, jedini način da se smanji dalje „sijanje” virusa da svi prekrivaju usta i nos.
– Jedino na ovaj način ćemo zaštititi druge od sebe i spriječiti kontaminiranje prostora i površina. Iako nije obavezno, snažna preporuka Instituta je da se uvijek i svuda, pa i na otvorenom prekrivaju nos i usta – poručili su iz Instituta.